Quotes By Author: Enes Karić

“A onda je rekao da su danas muslimanski narodi svugdje u velikom neredu zato što su u malim ratovima, od kojih nikada ne može nastati velika sreća. Velika sreća nastaje samo iz velikog rata! Svi vidimo kako već godinama nema mira …, niti između Iraka i Irana, ni u Eritreji i Somaliji, ni između muslimana u Afganistanu, nema mira zato što se vode mali i uglavnom neugledni, dosadni i sirotinjski ratovi, fukaralučki i za sitan groš, iako uz mnogo mrtvih i obogaljenih. Nažalost, tako će biti sve dok ne dođe do još jačeg sukoba, pravog, koji će jednog zasvagda pokazati ko je na isitini i pravom haku, a ko u zabludi. Mali ratovi su nalik osoki iz đubreluka, samo prljaju put, ništa ne riješe, posvuda smrdi i dalje, čak i više.U Hamburgu je čitao nekavu učenu studiju o tome da jedino veliki ratovi pokažu ko je velika sila. Eto Amerike ne bi bilo bez Drugog svjetskog rata, tog velikog i slavnog sukoba, nakon kojeg se nedvojbeno zna ko je jači. A ko je jači on je i sveti! U Evropi su se krščani među sobom trvili dva i po stoljeća malim i neuglednim ratovima, a onda su nastali Prvi i Drugi svjetski rat, i sa njima se uzdigla Amerika. I sad Amerika ne da da krščanski narodi, katolički i protestantski, ratuju jedni protiv drugih, niko više ne smije ni zucnuti!Isto je i sa Sovjetski savezom, i on je razvio mišice iz dva svjetska rata, poklopio većinu pravoslavnih naroda, i usput po neki katolički, ne da im da se bave malim i fukaralučkim ratovima, ne da im da džaba gube vrijeme. E draga braćo, i mi muslimani trebamo imati Ameriku, muslimanksu Ameriku. Pa da ona odmah udari čušku svakom onom malom muslimanskom narodu koji je nabodica i fukaraluča prznica, pa hoće povesti mali rat! Pljujem ti ja takav rat!”

“Čekam spokojno da krene džuma, da me hodžin vaz sjeti na štagod lijepo, da mi pred oči koje se jasno sjećaju iziđe mršavo lice hodže Gušića, neka mi u ušima odzvanja njegov glas o tome da je o vjeri potrebno znati samo jedno: ona je čovjekova granica, obična a uvijek prisutna, kao zrak u plućima! Ako si svjestan te granice, prati te kao blaga sjenka dok ima svjetla. Sjenka kod tebe, blizu, a svjetlost unaokolo i svuda. Pogledaj koji put u sjenku kao opomenu. Ne dopusti, da svjetlost mine, jer će nestati i sjenka, iščeznuće opomena, zakoračićeš u tamu. A tamo, u tami, nema granice, nikakve, ni sjenke, nikakve, stavljaš stope gdje hoćeš, ne znaš razliku između harama i halala, sve ti postane svejedno, kao kravi koja ne zna razlikovati travu svog vlasnika od trave njegova susjeda. Trava ovdje, trava tamo, a između provaljena ograda… Draga braćo, znanje o provaljenoj ogradi još uvijek je nekakva granica, makar bivša, dobro je da smo je i takve svjesni.”